Fraktal je nepravilni oblik koji unutar sebe ipak sadrži određeni red. Svaki njegov dio odražava cjelinu. Kada se povećavaju dijelovi fraktala, stalno se ukazuje isti oblik, što znači da fraktal ima svojstvo samo sličnosti. Fraktale možemo povećavati beskrajno mnogo, a pri svakom novom povećanju vide se detalji koji prije nisu bili vidljivi, dok je količina novih detalja uvijek otprilike ista. Fraktali su previše nepravilni da bi se opisali jednostavnom geometrijom.

Matematičar Benoit Mandelbrot “učinio je fraktale vidljivima” i 1975. godine uveo riječ fraktal za opis samo sličnih oblika koji nemaju jasnu dimenziju. Iako na prvi pogled izgledaju kaotično, promjenom perspektive gledanja (npr. povećanje ili smanjenje) u njima prepoznajemo obrazac i skriveni red. Ono što je na prvi pogled kaotično počinje se otkrivati kao dublji red i smislenost.

Fraktalnost, kao princip opisan gore, koristi se za razumijevanje mnogih drugih pojava i procesa. Mandelbrot je, osim u prirodi, proučavao i fraktalnost u financijama i kretanjima tržišta.

Tanzilija Polujahtova, ruska klinička psihologinja i začetnica terapeutske likovne metode pod nazivom metoda fraktalnog crteža, spaja princip fraktalnosti s čovjekovim cjelokupnim sustavom (fizičkim, emotivnim, mentalnim i duhovnim) u energetski crtež. Fraktalnost u fizičkom tijelu (npr. fotografije ljudskog krvotoka, mozga) je poznata i lako prihvatljiva jer je vidljiva. No, prema istom principu, iako nevidljiva oku, fraktalnost je prisutna i u našim drugim “tijelima”, poput emotivnog. Sva ta tijela su međusobno povezana i utječu jedno na drugo, pa korigirajući negativna stanja jednog utječemo i na druga. U slučaju metode fraktalnog crteža, mijenjajući fraktalnu liniju i boju na papiru mijenjamo naša tijela, emocije i mentalne obrasce, a time i svoj život.

Naša metoda, također holistička, omogućava otkrivanje sveukupnih dinamika koje djeluju na energiju nekog mjesta. Ti obrasci, odnosno dinamike, vjerojatno su fraktalni po kvaliteti. Dok je prostorna fraktalnost, koja se ispoljava kroz oblik, lakše vidljiva/prepoznatljiva (npr. u zračnim snimkama riječne delte ili u strukturi ulica i četvrti gradova), ova druga fraktalnost u energiji mjesta je nevidljiva ali se vrlo dobro osjeća kroz vrijeme, tj. kroz (ponavljajuće) događaje na nekom mjestu. Jednostavan primjer bi bila kuća u kojoj generaciju za generacijom niti jedan stanovnik ne živi ispunjavajući život, kao da svaka slijedeća generacija ponovo proživljava sličan gubitak ili traumu. Gregg Braden, poznati američki pisac i znanstvenik, govori o fraktalnom vremenu u svojoj knjizi “Fractal Time: The Secret of 2012 and a New World Age”. On tvrdi da je zlatni rez algoritam stvaranja ovog našeg 3D univerzuma/svemira, a da su fraktali forma koja se kroz vrijeme manifestira u prostoru.

Braden koristi Fibonacci niz (zlatni rez) da objasni fraktalnost vremena, konkretno daje odgovor na to kada možemo očekivati da se nerazriješeni obrasci (događaji) iz prošlosti ponove u budućnosti. Njegov rad povezuje se s radom Anngwyn St. Just, poznate američke sistemski orijentirane socijalne traumatologinje, koja tvrdi da fraktali predstavljaju “Božje otiske prstiju” i uočava kako neizliječena trans generacijska trauma ima tendenciju ponavljanja u potomcima žrtava kroz vremensku fraktalnost.

U metodi projektiranja s Genius Locijem, mi kao začetnice metode iz profesija krajobrazne arhitekture, urbanizma i arhitekture, kada govorimo o mjestu (ili prostoru), mislimo vrlo konkretno na neku fizičku lokaciju. Također, iako je na prvi pogled mjesto/lokacija/prostor primarni interes metode, svaki arhitekt zna važnost aspekta vremena u projektu. Koristeći informaciju dobivenu iz polja o negativnom obrascu/energiji, jer “prostori pamte”, MPsGL s njom projektira te tako čisti prošlost i osigurava podržavajući energiju korisnicima tog prostora.