Od kraja dvadesetog stoljeća doživljavamo sve jači utjecaj Einsteinove kvantne teorije kao modela koji objašnjava strukturu naše stvarnosti. Pojednostavljeno rečeno, Newtonov mehanicistički model svijeta zasnovan na ideji uzroka i posljedica govori da se promjene na materiji događaju na predvidiv način ovisno o vrsti uzroka koji djeluje na nju. U mehaničkoj fizici, atom je najmanja čestica od koje se sva materija sastoji, u svojoj strukturi uvijek isti i stabilan. Kvantna fizika, međutim, promatra prirodu stvari na subatomskoj razini.
Po kvantnoj fizici postoje najsitnije čestice materije, nazvane jezgre, koje su sastavni dio elektrona, ukazujući da elektron nije osnovni element od kojeg je atom izgrađen. Te čestice su toliko male da gotovo nemaju masu, a postojanje im je toliko privremeno da gotovo i ne postoji. Fizičare zbunjuje činjenica da zakoni mehanike više ne vrijede na subatomskoj razini. Na subatomskoj razini, čestice materije postoje samo privremeno, pojavljujući se u našem 3D svijetu da bi ubrzo nestale u kvantnom polju, polju bez vremena i prostora. U kvantnom polju čestica se ponaša i kao materija i kao energija-val. Stoga možemo predložiti da je energija osnovna građevna jedinica svake materije.
Eksperimenti kvantne fizike ukazali su na uzročno-posljedičnu vezu između postojanja čestice u obliku materije i promatrača. Kada je pažnja promatrača usmjerena na čestice, one se ponašaju kao materija. Kada se pažnja makne, čestice se počinju ponašati kao valovi, odnosno energija. Dakle, čestica se ne može manifestirati u prostoru i vremenu dok ju se ne promatra. Ovaj fenomen naziva se ‘efekt promatrača’.
Kvantna mehanika i Genius Loci
Primjena kvantnog modela za objašnjenje Genius Loci može se učiniti preko fenomena kvantnog zapetljanja (quantum entanglement). Kada su čestice jednom međusobno povezane, posjedujući sve informacije jedna o drugoj, ta veza postaje trajna, bez obzira na vremensku i prostornu udaljenost. Svaka promjena koja se dogodi jednoj čestici događa se istovremeno i drugima.
Razmotrimo sada slučaj nekog fizičkog prostora. Svaki događaj i svaki fizički prostor možemo promatrati kao grupu čestica. Kada grupa čestica ‘Događaj’ dođe u kontakt s grupom čestica ‘Prostor’, one međusobno utječu jedna na drugu, mijenjajući međusobne informacije. Kada se grupa ‘Događaj’ makne iz prostora, grupa ‘Prostor’ zadržava informacije grupe ‘Događaj’ u sebi. Možemo reći da kvantni model objašnjava izreku “Prostor pamti”.